Intervju: Merima Njegomir – Tozovac mi je rekao da ću biti pjevač broj jedan
Razgovarali smo sa jednom od najcjenjenijih i najmuzikalnijih pjevačica narodne muzike na našim prostorima.
Njenu muzičku karijeru karakteriše pjevanje na čak 20 svjetskih jezika i vrlo šarolik repertoar, zbog čega je mnogi nazivaju istinskim draguljem kulture.
Rođeni ste i odrasli u Zemunu, da li je pjesma bila dio Vas i u vašem djetinjstvu?
– Apsolutno, zato što je moja majka koja je inače iz Bijeljine, iz jednog lijepog mjesta pored Bijeljine. Inače i lijepo pjevala i voljela da sluša narodnu muziku.
Tada je bila samo prava narodna muzika, postojala je jedna radio stanica i na toj radio stanici su išle birane pjesme i birani pjevači. Tako da čini mi se, otkad sam se rodila, pa sve negdje dok nisam možda počela da pjevam slušala sam najbolje pjevače i najbolje interpretacije, a i majku koja je pjevala po kući kad god joj se ukazala prilika.
Zajedno ste dakle i vježbale?
– Ne, nije mi dozvoljavala da pjevam jer je rekla da je kvarim. Zato što je ona imala apsolutan sluh i izuzetno je pjevala stvarno, i onda je voljela ona to sama naravno.
Ona se nije bavila tom profesijom kao što ni ja nikad nisam smatrala da ću se baviti pjevanjem.
Ali eto, splet okolnosti je takav da sam upravo počela da i pjevam.
Sjećate li se možda vašeg prvog nastupa?
– Kako da se ne sjećam. Prvi pravi javni nastup je bio u mjestu Ključ. To je bilo negdje sa 18 i po godina kada sam na nagovor nekih mojih prijatelja, koji su rekli da ja fino pjevam zašto ja ne bi pjevala, mislila daj da pjevam jedno dvije-tri godine dok ne završim školu. Upisala sam tada Višu turističku. Rekoh dok ne završim Višu turističku, poslije ću se baviti nekim ozbiljnim zanimanjem. Upisala sam i solo pjevanje.
Završila sam četiri godine solo pjevanja u redovnoj muzičkoj školi, a opet pjevajući i nastupajući po raznim mjestima, prije svega u Beogradu, u Podgorici, eto tako, kad su me čuli neki urednici iz radija, iz televizije pozvana sam bila da napravim neke trajne snimke i tako sam ustvari ostala tu.
Na početku vaše karijere mnogo Vam je pomogao legendarni Predrag Živković Tozovac, ispričajte nam Vašu priču o toj saradnji.
– Znate šta, ja prosto sam, nekako ušla na neka velika vrata. Svi koji su me čuli rekli su “A, ovo je divno ovo je pravi pjevač.”
Tako da Tozovac kada me je prvi put čuo u Romanitaru u Beogradu, rekao “Ja ću ti napraviti pjesmu, ti ćeš biti pjevač broj jedan.” Naravno da sam mislila da se šali sa mnom, jedan tako veliki pjevač, jedno takvo veliko ime. Onda su me pozvali da idem sa orkestrom Zlatne strune i sa Tozovcem da idemo u Crnu Goru, u Sutomore u hotel Inex. Zlatna obala, gdje je trebalo dva mjeseca da pjevam sa njim naravno. To mi je bila velika čast. Zamislite jedno potpuno nepoznato stvorenje, odlazim tamo da pjevam sa njim. On je za to vrijeme dok smo bili tamo napravio pjesmu “Volela sam tebe dragi”.
To je moja prva snimljena ploča i čim smo došli u Beograd, pozvao me, otišli smo u Jugoton, kod Obrada Jovovića i dogovorili snimanje.
Snimila sam pjesmu, i eto, poslije, što kažu sve ostalo išlo svojim tokom.
A koliko je za Vašu karijeru značajan festival Ilidža na kojem ste više puta i dobili najveće nagrade?
– Pa veoma, veoma, jer sam 80. godine kao debitant nastupila sa pjesmom Milutina Popovića Zahara “Uspomena još si samo” i tad sam osvojila prvu nagradu stručnog žirija.
Uglavnom sam ispočetka dobijala nagrade stručnog žirija, pa sam zatim i 82. otpjevala na Ilidži, pjevale su se dvije pjesme. “Mezimica” i “Što je lijepo kad se neko voli” i tada sam osvojila i nagradu novinara akreditovanih i nagradu stručnog žirija, tako da, nekako, veoma sam vezana za Ilidžu, veoma sam vezana i za Sarajevo. Pa sam nastupila i 83., i 85., 87. čak i 88. kada sam pobijedila opet na Ilidži.
Tako da su mnogi mislili ustvari da potičem iz Sarajeva, da sam Sarajka, što je naravno meni prijalo. Ali, eto, ti moji počeci i veliki uspjesi su upravo vezani za festival.
Izvođač ste neprolaznih hitova, ipak, ako biste se Vi morali odlučiti za jednu vama najdražu pjesmu koja bi to pjesma bila?
– Pa slušajte, bilo je puno hitova svih ovih godina, bez obzira što sam ja neko ko je obraćao najveću pažnju na taj izvorni melos. Iz cijelog ovog našeg područja što se tiče i Makedonije, i Srbije, i Bosne, i Sandžaka, itd.
Ali sam uporedo sa tim i snimala novokomponovanu muziku, tako da je bilo puno lijepih hitova i pjesama koje su se pjevale, a mislim da se još uvijek pjevaju kao “Što je lepo kad se neko voli”, ili “Mezimica”, ili “Da nije ljubavi tvoje”, ili “Zelene su oči tvoje”, “Zbog tebe nikom ne dam da te voli”. Bilo je tu pjesama, ali jedna koja se apsolutno izdvojila i koja je čini mi se da stvarno ostaje zauvijek, to je pjesma “Ivanova korita” koja se nesmanjeno pjeva već gotovo punih 20 godina.
Tako da je to pjesma koja se pjeva i u Makedoniji, i Srbiji, i Bosni, i u Australiji. Gdje god sam došla tražili su tu pjesmu. To je jedna prelijepa ljubavna pjesma. Sa crnogorskim motivima ali, ljubav je najvažnija i ja sam uglavnom pjevala o ljubavi, tako da eto, i “Ivanova korita”. Kažu ljubav liječi i svaku bolest. Tako da, eto, neka to bude “Ivanova korita”.
Redovan Ste učesnik kultnih večeri sevdaha u Zagrebu i Beogradu. Koliko često na vašim nastupima zapjevate sevdalinku?
– Ma, gotovo uvijek, kad god imam bilo kakav koncert ili nastup, ja otpjevam sevdalinku i vjerujte to uvijek naiđe na jedan izuzetno dobar prijem publike, ljudi to vole. Čini mi se da posljednjih godina nekako sevdalinka je opet doživjela neki svoj procvat.
Tako da ovi koncerti koji su organizovani i na kojima sam već učestvovala u Zagrebu, to je tako divan jedan doživljaj pjevati u Zagrebu pred tom fantastičnom publikom, rado se vraćam opet. Mislim da ću i ove godine nastupiti. S tim, što kad je prvi put u Beogradu bilo, ja sam tada bila u RTS-u, bila sam odgovorni urednik. Onda sam spojila ustvari naš orkestar, veliki narodni orkestar i bio je orkestar Dinka Mujanovića.
Tako da su dva orkestra bila na sceni i bilo je stvarno fantastično, bilo je puno dobrih pjevača, publika je uživala. Voljela bi da se to opet ponovi.
Radite li možda na nekim novim projektima i možemo li Vas nekad očekivati u Sarajevu?
Pa ja vjerujem da će biti, uvijek su dobra vremena, nažalost, sad smo nekako sputani tom prokletom koronom, moram da kažem tako. Ali, naravno tu sam uvijek.